U povijesti čovječanstva je dosad vođeno pitaj Boga koliko ratova. I ti svi ratovi su odnijeli toliko puno života da je to doslovno nemoguće izračunati.
Neki povjesničari smatraju da je od prvih pisanih tragova čovjeka, dakle otprilike prije 6000 godina, bilo možda sveukupno oko 270 godina da nije bilo negdje rata.
Drugi pak taj broj smanjuju na kojih 100 godina, dok treći taj broj još više smanjuju, te dolaze do broja 19.
Iskreno, s ovime nisam toliko upoznat. Ali, upoznat sam s našom vrstom, te bih se i ja slobodno priključio broju 19!
Isto tako, nikad sa sigurnošću nećemo znati koliko je točno dosad ratova bilo vođeno, te kad i gdje.
Opet, neki smatraju da je bilo preko 300 većih ratova, a neki smatraju da ih je bilo i više. Možda, ne znam to kao niti itko drugi.
No, znam sigurno jedno! Znam da je moguće imati rat bez ijedne žrtve! Dakle, pravi službeni rat ili neki incident, a da u njemu nije nitko stradao.
Sad si sigurno mislite što ovaj manijak, u ovom slučaju moja malenkost, laprda?
Pa, nastavite slobodno čitati, te ćete saznati da je takvo što itekako moguće. I, ruku na srce, volio bih da je takvih i isključivo takvih ratova što više!
Stoga, pođite zajedno sa mnom na još jedno putovanje u povijest, te nešto novo i zanimljivo naučite.
Ovog puta na malo vedriji i smješniji način 🙂
1. 335-godišnji rat
Ovaj rat se ujedno smatra i kao jedan od najdužih ratova u povijesti.
Ovaj rat je počeo 30. ožujka 1651. godine gdje su zaraćene strane bile Nizozemska i Otočje Scilly.
I rat je počeo, kao i svaki drugi, iz bizarnih razloga.
Naime, tijekom Engleskog građanskog rata između Rojalista i snaga Parlamenta, jedan dio Rojalista se povukao na Otočje Scilly pred sam kraj rata, te su tamo ostali živjeti. No, iako je rat bio gotov, oni su i dalje bili protiv Cromwella i snaga Parlamenta.
U to vrijeme, Nizozemci su bili na strani Cromwella. I nizozemska mornarica, koja je također održavala prometnu liniju između Europe i Novog svijeta se požalila o možebitnoj ugrozi od strane snaga s Otočja Scilly. I nizozemski admiral Tromp je došao na Scilly da od Rojalista traži reparaciju za potopljeno brodovlje. Rojalisti su to odmah odbili, rekavši da neće platiti ništa. Tromp im je tad rekao da mogu smatrati da je time objavljen rat, te se vratio u Nizozemsku.
U lipnju 1651. godine, admiral Blake je prihvatio predaju posljednjih Rojalista i time je građanski rat konačno bio gotov.
Ali, ne i rat s Nizozemskom!
Službeno, Nizozemska nije primila nikakav dopis niti pismo, a reparacija je i dalje bila otvoreno pitanje.
Pred kraj 1985. godine, povjesničar Roy Duncan, ujedno i vijećnik Otočja Scilly, je malo kopao po tome i saznao da, iako službeno rat nije nikad objavljen, isto tako nije službeno nikad ni završio.
I u travnju 1986. godine, otputovao je u London gdje se susreo s nizozemskom veleposlanikom, te je isti dan potpisano, možemo tako reći, okončanje rata na kojeg su gotovo svi zaboravili!
Rat je trajao ravno 335 godina, dva tjedna i tri dana u kojem je stradalo točno 0 ljudi!
2. Rat za Kotao
Godine 1784. car Svetog Rimskog Carstva Josip II. je zahtijevao od Nizozemaca povrat teritorija koji su nekoć bili dijelovi Carstva.
Smatrajući da Nizozemci, zbog trenutne slabosti države, neće reagirati na prijetnju ratom, Car Josip II. je 8. listopada 1784. godine uputio tri broda u nizozemske teritorijalne vode. Dva ratna broda i jedan trgovački.
No, nije ispalo onako kako su Austrijanci mislili.
Nizozemci su se snašli vrlo brzo, te su uputili jedan ratni brod da ih presretne. Brod je austrijske brodove sustigao vrlo brzo, te se prepriječio između njih i nizozemskog teritorija. Ali, vidjevši da austrijski brodovi ne staju, odlučio je upotrijebiti oružanu silu!
Kapetan broda je zapovijedio da se napune topovi i da prvo opali samo jedan top. Nizozemski mornari su to i učinili i u rano poslijepodne, top je ispalio hitac prema Austrijancima. I sve što se dogodilo nakon toga ulazi u rubriku Vjerovali ili ne!
Unatoč dobrom ciljanju, u trenutku ispaljenja, val je zapljusnuo nizozemski brod, te je malo pomaknuo top. Tek za koji centimetar. Međutim, to je bilo dovoljno!
U trenutku pomicanja topa, top je ispalio hitac. Ali, umjesto u ratni brod, topovsko tane je pogodilo trgovački brod! I taj projektil je udario u brodsku kuhinju. U trenutku udara, u kuhinji nije bilo nikoga.
Kugla koja je doletjela iz topa, najvjerojatnije, nije bila ispravna i nije eksplodirala, već je samo počinila manju materijalnu štetu.
A ta šteta, u današnjem mjerenju, iznosi kojih 400 kuna, ako i toliko.
Jer, tolika je cijena malo većeg običnog kotla!
Naime, topovsko tane je uletjelo kroz otvorena vrata kuhinje i udarilo u kotao pun juhe!
Vidjevši da se Nizozemci ne šale, Austrijanci su se okrenuli i otišli. Ali, austrijski ratni brodovi. Trgovački brod je nastavio ići u istom smjeru, jer je posada bila u šoku!
Taj trgovački brod je isti tren zarobljen, a poslije uvršten u nizozemsku mornaricu.
Ovaj rat je okončan 1785. godine posredovanjem Benjamina Franklina i Johna Jaya, te je dogovoreno da Nizozemska plati vrijednost zarobljenog austrijskog broda plus kamate, te je tako i taj rat okončan bez kapi prolivene krvi!
3. Svinjski rat
Dana 15. lipnja 1859. godine, američki farmer Lyman Cutlar je u svojem vrtu vidio svinju kako mu jede krumpir. To nije bilo prvi put, te mu je ta svinja pojela već podosta uroda. Cutlar je tu izgubio strpljenje, uzeo pušku te ubio svinju.
Međutim, svinja je bila u vlasništvu Charlesa Griffina, stočara. I Griffin je zahtijevao odštetu. Cutlar i Griffin su se poznavali odlično i uvijek su živjeli u idealnim susjedskim odnosima.
Uz jednu malu iznimku.
Naime, Cutlar je živio na dijelu otoka koje je pripadao SAD-u. Griffin je živio na dijelu otoka koji je pripadao Kanadi, to jest tada Britanskom Carstvu.
Cutlar je Griffinu ponudio 10 dolara odštete. Međutim, Griffin s time nije bio zadovoljan, te je tražio 100 dolara. Cutlar to nije htio isplatiti, te su se posvađali. Cutlar je isto tako rekao Griffinu da je svinja ionako bila na njegovom imanju, te da ima pravo na svojem imanju činiti što ga volja.
Griffin je tad otišao do gradskih vlasti da se požali. I tu sve kreće!
Gradske vlasti su se složile s tim da je Cutlar krivac, te su zaprijetili Cutlaru da će ga privesti ako ne plati!
No, kako rekoh, Cutlar je živio na američkoj strani teritorija. A Griffin na britanskoj. I, plašeći se ugnjetavanja od strane Britanaca, američko stanovništvo je u zaštitu pozvalo ni manje ni više nego američku vojsku!
Ali, vidjevši da se američka vojska približava, Griffin i ostali su u pomoć pozvali britansku vojsku i rat je počeo!
Amerikanci su zauzeli svoju stranu, a Britanci svoju. I sljedeća gotovo četiri mjeseca je bilo vrlo, vrlo napeto!
Međutim, sve je bilo gotovo u listopadu 1859. godine. Vidjevši što sve može izbiti oz njihove besmislene svađe, Griffin je pristao na odštetu od 10 dolara, a Cutlar je dao ograditi usjeve, te su se obje vojske povukle.
Eh, što sve svinja može učiniti 😀
4. Rat za jastoge
Godine 1961. nekoliko francuskih ribara iz Mauritanije je krenulo u lov na jastoge.
Međutim, ulov je bio slab. Ali, budući da su bili dobro opremljeni i da je brod bio dovoljno velik, odlučili su napraviti nešto smiono – prijeći Atlantski ocean!
Naime, u vodama oko Brazila ima dosta jastoga. I ako ih tamo nađu barem upola kao i tu, em će pokriti sve troškove, em će dobro zaraditi!
I tako se naša vesela družina uputila preko oceana, te su došli do Brazila. I, nisu pogriješili! Tu je jastoga bilo k’o u priči!
Uskoro je došlo još nekoliko ribarskih brodova iz Mauritanije, te je lov mogao početi.
Ali, vidjevši da ovi grabe nemilosrdno, brazilski ribari su se požalili. I Brazil je odgovorio na žalbe svojih građana – poslao je ratnu mornaricu!
Admiral Toscano je došao do francuskih ribara i rekao im da se povuku u dublje vode. No, Francuzi ga nisu poslušali. Štoviše, jedan ribar je uputio radio-poziv za pomoć. I sutradan se odjednom stvorio francuski razarač! I tu su stvari sad otišle daleko!
Istu večer, brazilski ministar vanjskih poslova Hermes Lima je rekao da su Francuzi pokazali neprijateljstvo i da će neprijateljstvo i susresti!
Gotovo istovremeno, i francuska i brazilska ratna mornarica je dobila uzbunu, te se činilo da je pravi pravcati rat neizbježan!
Brazil je angažirao 6 razarača, 1 korvetu, 2 krstarice, 1 nosač zrakoplova, 1 podmornicu i 21 zrakoplov, od čega 5 teških bombardera!
Nasuprot njima, Francuzi su angažirali 1 nosač zrakoplova, 1 krstaricu, 2 minopolagača i 7 razarača, te 20 zrakoplova!
I sljedećih godinu i pol je bilo napeto!
Ali, zahvaljujući zdravom razumu, 1963. godine, i Francuska i Brazil su potpisali sporazum o ribolovu, te je sve završilo sretno.
Ipak, u ovom beskrvnom ratu je bilo “žrtava” s obje strane.
Naime, zbog pijanstva, jedan Francuz je završio sa slomljenom rukom, a jedan Brazilac je razbio nos!
5. Rat Švedske i NATO saveza – zbog Talijana
Kraljevina Švedska je u prošlom stoljeću, unatoč silnim izazovima, uspjela sačuvati svoju neutralnost.
No, na samom kraju stoljeća – umalo je zaratila i to protiv cijelog NATO saveza!
U svibnju 2000. godine, u Norveškoj se održavala vježba združenih NATO snaga. I na toj vježbi su sudjelovale gotovo sve članice NATO-a.
Uključujući i Italiju!
Vježba se održavala u i oko norveškog grada Kristiansanda.
I na toj vježbi je sudjelovala i jedna satnija jedne alpinističke bojne talijanske vojske. Takozvani Alpski pijetli ( zbog perja na kacigama ).
Alpinisti su, prema uvjetima vježbe, trebali sletjeti na aerodrom i odmah zauzeti i aerodrom i jedno strateški važno brdo u blizini.
I plan je bio, čim zrakoplov sleti, da Talijani iskoče iz zrakoplova s uperenim naoružanjem, te da, kao, osvoje zadano područje.
Otprilike kojih 480 kilometara istočno, nalazi se švedski grad Kristianstad.
I taj dan, grad je “napadnut”!
Čim je zrakoplov sletio, a znajući što im je činiti, Talijani su odmah istrčali van i pojurili prema objektima.
Međutim, umjesto žestoke obrane, zatekli su samo dva švedska policajca koji su ih s nevjericom gledali!
I, ne davši se smesti, policajci su izvukli pištolje, te ih uperili u Talijane!
Talijanski zapovjednik, shvativši da tu nešto ne štima, je izdao zapovijed za prekid, te se sa spuštenim naoružanjem približio policajcima i na engleskom jeziku rekao da je ovdje vojna vježba i da su ih trebali dočekati norveški vojnici.
Jedan od policajaca mu je rekao da bi ih Norvežani vjerojatno i dočekali da su došli u Norvešku.
Sad su Talijani postali posve zbunjeni. Talijanski zapovjednik je pokazao zemljovid, te je objasnio da se nalaze u Kristiansandu. No, Šveđanin ih je ispravio, te im rekao da to nije Kristiansand, već Kristianstad i da nisu samo pogriješili grad već i državu!
Da se izbjegnu kojekakve zavrzlame, šef policijske postaje je o svemu izvjestio švedsko ministarstvo obrane, a Šveđani su dopustili Talijanima da polete i da slete gdje su i trebali.
Ali, ne prije nego li je obližnja vojarna dobila uzbunu i žurno se uputila prema “zauzetom” aerodromu!
Naposljetku, sve se riješilo mirnim putem, te je taj kratkotrajni “rat” okončan isti dan.
Ipak, talijanski vojni ataše se u ime Italije morao ispričati za incident švedskom kralju osobno.
Kralj Carl XVI. Gustav je bez ikakvih problema prihvatio ispriku, te se iskreno i nasmijao na sve. Ali, na kraju je napomenuo da ne bi bilo loše da Talijani nabave bolje zemljovide!
Povijest prava istina 