Jučer sam imao (ne)priliku pročitati neke tekstove nekih likova i likuša koji su preko noći, od modnih influencera, odjednom postali Bog i batina za nuklearnu fiziku i naoružanje.
I to se raspisalo kao da sutra ne postoji. I više od 90 posto toga što je ta neobrazovana kretenčad napisala je totalni BULLSHIT na kubik!
I to bez imalo sumnje.
Stoga, kako nekad moram i volim biti povijesni sadomazohist, idem ispraviti i ovu krivu Drinu, te vam opet uništiti sve iluzije.
Ovaj put doslovno za vaše dobro.
Ovih dana, kao što to jako dobro znate, neprestano se govori o Trećem svjetskom ratu koji bi, realno gledajući, time postao i nuklearni rat.
I tu automatski odmah dolazimo do problema i netočnosti.
I to zbog jedne jedine stavke – nepoznavanja povijesti.
No, prije nego počnete čitati, želim da znate jedno. Niti vas ovim tekstom želim zastrašiti, niti želim širiti nekakvu paniku niti išta od toga. To morate shvatiti prije nego nastavite s čitanjem.
Sve što ćete sad pročitati se temelji na povijesnim saznanjima i na, važno znati, ZASAD POZNATIM saznanjima.
Ova saznanja se temelje na povijesnim dokumentima i na eventualnim dokumentima. To jest, na pretpostavci.
Također, sve što ćete ovdje pročitati, možete pronaći u apsolutno svakom opširnijem vojnom priručniku naše ili bilo koje strane vojske.
Kao i u svakom opširnijem priručniku prve pomoći.
Dakle, ništa tajno i ništa nepoznato. Osim što su baš te dvije vrste priručnika nepoznanica gore spomenutoj kretenčadi.
Kao i obično, da se lakše možete snaći, ići ćemo nekim redoslijedom.
1. Nuklearni rat
Nuklearni rat podrazumijeva onu vrstu oružanog globalnog sukoba u kojem će primarno korišteno naoružanje biti nuklearno oružje.
Dakle, balistički projektili kratkog, srednjeg i velikog dometa, kao i nuklearne avio-bombe, torpeda i tako dalje.
Svijet se dosad samo jednom našao na rubu takvog sukoba i to u jesen 1962. godine tijekom Kubanske krize. Dakle, prije gotovo 60 godina.
I sad nakon ove kratke stavke idemo na nešto kompliciranije.
2. Nuklearno vs. atomsko oružje
Da ne duljim ovdje previše, atomsko oružje se zasniva na principu djelovanje fisije, dok se nuklearno i termonuklearno oružje zasniva na principu fuzije.
Zdravoseljački rečeno, fuzija je daleko jača od fisije.
Primjerice, atomske bombe bačene na Japan su imale fisijsko djelovanje, dok današnje nuklearno naoružanje djeluje putem fuzije. Isto tako, grubo rečeno, atomsko oružje kod nuklearnog oružja djeluje samo kao upaljač. Dakle, samo kao inicija koja će osloboditi još veću energiju.
Bombe nad Japanom su imale jačinu od 19, odnosno 22 kt, kilotone. Dakle, 19, odnosno 22 000 tona klasičnog eksploziva TNT.
Dvadeset i dvije tisuće tona TNT-a.
Današnje nuklearno oružje ima u prosjeku razornu snagu ekvivalentnu eksploziji 5 do 10 milijuna tona TNT-a. Dakle, 5 do 10 mt, megatona.
Najjača ikad testirana nuklearna bomba je bila sovjetska bomba Tsar.
U jeku Hladnog rata, SSSR je testirao ovu bombu u listopadu 1961. godine. Ova bomba je bila jačine 50 megatona i kad je eksplodirala, prouzročila je takav nered da je to nepojmljivo.
Oblak eksplozije, to jest klasična atomska pečurka, se podigao više od 65 kilometara u zrak. Sve što je bilo u krugu od 60 kilometara je doslovno zbrisano s lica zemlje. Vrućina koja uzrokuje opekline 3. stupnja se mogla osjetiti u krugu od čak 300 do 305 kilometara. Udarni val koji je pritom nastao je obišao Zemlju najmanje tri puta, s prozori su popucali na kućama i zgradama udaljenima čak 1000 kilometara od središta eksplozije. Bljesak eksplozije se mogao vidjeti na udaljenosti većoj od 1200 kilometara, a to je kao da biste sad iz Zagreba vidjeli eksploziju koja se dogodila u, recimo, Hamburgu u Njemačkoj. Sama jačina je bila otprilike 5500 puta veća nego eksplozija atomske bombe u Hiroshimi.
Potres koji je pritom nastao je dosegao snagu zagrebačkog potresa iz ožujka pretprošle godine; 5.5 stupnjeva po Richteru.
Sovjeti nikad više nisu proizveli ništa takvo, jer su sami vidjeli da je to jednostavno preopasno.
Dakle, slobodno rečeno, nuklearno i termonuklearno oružje je daleko daleko opasnije i razornije oružje od atomskog.
3. Povijesna upotreba
Koncem Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države su bacile dvije atomske bombe na Japan, s ciljem da okončaju rat i da sačuvaju mnogo više života nego što bi inače koštala invazija na Japan.
Dakako, to je službeno objašnjenje, jer svakom normalnom je sasvim jasno da je to bio samo izgovor.
Pravi razlog je bilo pokazivanje nadmoći nad drugom svjetskom supersilom tada, SSSR-om. Ista stvar kao u u slučaju bombardiranja Dresdena.
No, nebitno.
Amerikanci su bacili dvije atomske bombe na gradove Hiroshimu i Nagasaki, te prouzročili time smrt najmanje 250 000 ljudi i potpuno razaranje oba grada.
I tu sad ide razdioba. Jer, ovdje je granica. Granica između onog što sigurno znamo i granica između onog znanja kojeg zasnivamo na pretpostavci.
I molim vas da to shvatite, jer je bitno.
4. Razdioba
Izjednačavati atomsko i nuklearno naoružanje se može činiti kao neka nebitna stvar. A ta stvar nije nebitna nego presudna.
Dosad u povijesti, atomsko oružje je, kako i znamo, nad živim ciljem upotrijebljeno samo dva puta, 6. kolovoza 1945. godine i 9. kolovoza 1945. godine.
Dok, nuklearno naoružanje nije apsolutno nikad bilo upotrijebljeno nad živim ciljem.
I tu je ta granica.
Naime, apsolutno sva saznanja koja mi posjedujemo i koja znamo o djelovanju takve vrste oružja dolaze iz atomskog bombardiranja Hiroshime i Nagasakija. Apsolutno sve dolazi iz tog nesretnog kolovoza 1945. godine.
Sve što ćete pronaći u svim vojnim priručnicima i znanstvenim radovima o učinku dolazi iz 1945. godine. Jer, novijeg datuma, srećom, nema ( Černobilska katastrofa i ona u Fukushimi se u to ne ubrajaju ).
I sve što sad pročitate je dokazano stvarnim učinkom o djelovanju nad živim ciljem.
5. Djelovanje
Atomsko, odnosno nuklearno i termonuklearno oružje ima tri osnovna zajednička djelovanja: razorno, toplinsko i radijacijsko. To su te tri zajedničke crte.
Imaju isto djelovanje, ali po jačini različito.
U trenutku eksplozije takvog oružja će se pojaviti atomski, to jest, nuklearni bljesak. Taj bljesak će trajati tek sekundu-dvije. Ali, bljesak sam po sebi je jednostavno stravičan.
Nakog bljeska, pojavit će se ogromna usijana kugla, primjera od nekoliko desetaka metara do nekoliko kilometara. To je samo srce eksplozije i temperatura u toj kugli iznosi otprilike milijun stupnjeva Celzijevih. Dakle, nepojmljivo vrelije nego na površini Sunca.
Nakon formiranja usijane kugle, koje će trajati nekoliko sekundi, dolazi do formiranja takozvane atomske pečurke ili atomske gljive. Stup plamena, dima i svega ostalog će se, zbog pritiska, izdići u visinu od nekoliko desetaka kilometara.
Nakon toga, slijedi razorni dvostruki val. Prvi udar ide iz središta prema van, a drugi val ide izvana prema središtu. Taj val je ide brzinom nekoliko puta brže od zvuka i jednostavno satire sve pred sobom. Ovisi o udaljenosti od hipocentra eksplozije, ovaj val će smrviti u prah i pepeo sve građevine i objekte koji mu se nađu na putu. Rijetko što će ostati iznad tla.
Zajedno s tim valom ide i toplinski val. On, također zavisi od udaljenosti, spaljuje sve pred sobom.
Najmanje 15 tisuća ljudi, koji su se našli u ili neposredno blizu središta eksplozije u Hiroshimi su, zbog te topline, jednostavno isparili. Koliko god to sad ružno zvuči, ali je tako. U djeliću sekunde su nestali kao da nikad nisu ni postojali. Nije od njih ni prah ostao.
Nakon djelovanja vala, razornog i toplinskog, slijedi djelovanje radijacije. I tu sad igra veliku ulogu gdje je takvo oružje aktivirano.
Postoje četiri glavne eksplozije takvog oružja. Visokozračno, niskozračno, prizemno i podzemno/podvodno.
Bomba koja je sravnila Hiroshimu je eksplodirala na visini od 580 metara i bila je niskozračna detonacija.
Visokozračna aktivacija će obuhvatiti veći dio, ali će u odnosu na niskozračnu prouzročiti više štete s manje radijacije na tlu.
Niskozračna će napraviti veliku štetu s velikom dozom radijacije posvuda.
Prizemna će lokalizirati štetu, ali će kontaminirati sve u krug.
Podzemna će štetu još više lokalizirati, ali će kontaminacija tla i okoline biti velika.
U svakom slučaju, gdje god da ovo zlo se aktivira, učinci su strašni.
6. Obrana i zaštita
Protiv atomskog oružja, jedina obrana je u dubokom bunkeru, opskrbljenog vodom, hranom, pročišćavačem zraka i odjelima za dekontaminaciju.
Sve manje od toga jednostavno nema smisla. Dakako, ovisi gdje se nalazite od hipocentra eksplozije.
Protiv nuklearnog i termonuklearnog oružja, potpuna zaštita je također duboko ukopani bunker opskrbljen svime potrebnim za život. Sve ostalo je posve beskorisno.
Čitajući jučer kojekakve savjete kojekakvih tuperdi, u tim savjetima je nabrojano toliko budalaština da je to nepojmljivo.
I ovdje ću se sad vratiti na kojekakve influencere i portale.
Portal, ako se ne varam, Misszdrava, govori da bljesak izaziva, ako ga gledate, kratkotrajno sljepilo.
Pa, tko god da je to pisao, napisao je sranje.
Takav bljesak tek u 0.8 posto slučajeva izaziva kratkotrajno sljepilo.
Jer, u 99.2 posto slučajeva izaziva u djeliću sekunde TRAJNO sljepilo. Dakle, u djeliću sekunde ćete doživotno oslijepiti, bez ikakve mogućnosti povrata vida.
Bljesak bombe u Hiroshimi je bio jačine otprilike 600 puta jači nego bljesak Sunca usred najsunčanijeg ljetnog dana. I jačina tog bljeska je žrtvama jednostavno spržila rožnice. I ti svi ljudi, koji su preživjeli, su bili slijepi do kraja života.
I to je bio bljesak atomskog oružja. A bljesak nuklearnog oružja je nekoliko puta jači od tog bljeska iz 1945. godine.
Nadalje, onda neki likovi u nekim YT video blogovima govore kako su prva dva sata najvažnija ako želite preživjeti.
I sad slobodno zanemarite to što vam ta kretenčad govori.
Prva dva sata ovdje ne igraju apsolutno nikakvu ulogu, jer ovdje odlučujuću ulogu igraju PRVE DVIJE MINUTE!
U trenutku bljeska, ma gdje god se nalazili, odmah legnite na tlo i ruke stavite pod sebe. Po mogućnosti, preko glave navucite jaknu ili što već. Isto tako, po mogućnosti, kod zauzimanja zaklona, samo ako je u neposrednoj blizini, ne više od dva-tri metra, legnite u prvi kanal, rupu, krater, iza prvog zida, drveta, čega već. Jer, samo to će vam povećati šansu za preživljavanje.
Nuklearno oružje će u prve dvije-tri sekunde izbaciti preko 50% svojeg radioaktivnog materijala. Tad je najjače i tad je najpresudnije. I tad treba odmah reagirati.
Isto tako, ako imate sreću da možete primijeniti bljesak, bacite se u suprotnu stranu od bljeska. Dakako, to sve ima smisla ako se nalazite barem 30 kilometara dalje. Sve bliže toga nema smisla, jer ćete biti mrtvi.
Nakon što su prošle prve dvije minute, potražite prvi bolji zaklon. Taj zaklon će vas zaštititi od radioaktivnih padalina. Dakle, prašine, pepela i zemlje.
Gusta krošnja drveta je bolja od otvorenog prostora. Kuća je bolja od krošnje drveta. Kanalizacija, tunel, bilo što. I tu ostanite sljedećih pola sata.
Nakon toga, ako ste u mogućnosti, odmah sa sebe skinite apsolutno svu odjeću i bacite ju. Ta odjeća je kontaminirana radioaktivnim česticama i materijalom.
Po mogućnosti se odmah istuširajte i sapunom operite svaki dio tijela.
Nadalje, sve što činite, činite s oprezom.
Apsolutno sva hrana koja je bila vani je neupotrebljiva. Svako piće je neupotrebljivo. Voda iz slavine je neupotrebljiva. Bilo koja odjeća koja je izložena. I to jer je apsolutno sve sad kontaminirano.
Neće vam pomoći nikakvo prokuhavanje vode ni isparavanje odjeće, kako neki geniji govore po Netu.
Jer, nije kontaminirano kemijskim oružjem, nego nuklearnim.
Sva hrana koja je bila unutra, a koja je konzervirana je jestiva hrana. I to je vjerojatno jedino što je ostalo jestivo. Kao i ona hrana u hladnjaku i zamrzivaču. Jedino valjano piće je voda u bocama i eventualno voda iz bunara koji je bio prekriven dobrom zaštitom u vidu čelične ploče, debelog drveta i tome slično.
Svi gradovi i naselja koji su blizu eksploziji da prežive totalno brisanje s lica zemlje će biti u plamenu. Maknite se iz naselja. To je jedino pametno što možete učiniti.
Ako su naselja pošteđena, ne idite tamo u skloništa, jer vas nitko neće pustiti unutra.
Što se tiče Hrvatske, sva atomska skloništa koja postoje su atomska skloništa napravljena za vrijeme Jugoslavije i slobodno rečeno ne služe svrsi.
Preplitko su pod zemljom i namijenjena su za zaštitu od atomskog oružja, ne od nuklearnog. I, iskreno, više služe kao psihološka nego kao stvarna zaštita.
Opet, ako je bilo dovoljno udaljeno da sklonište preživi onaj razorni val, onda će biti od pomoći.
Također, sad ide jedna bitna stvar za kretenčad koja se nazivaju influenceri, ništa od toga nećete moći ni snimati ni slikati.
Zavisi od mjesta i udaljenosti udara, gotovo iste sekunde će se dogoditi EMP, elektromagnetski puls. Apsolutno sve što ima veze s elektronskim napajanjem će u sekundi biti ugašeno. Svi radio-uređaji, mobiteli, kompjuteri, televizori, automobili, apsolutno sve.
Neki trajno, neki privremeno.
Tako da neće, Bogu hvala, biti selfija s gljivom u pozadini i ostalih idiotarija.
7. Nuklearna zima
U filmovima se uvijek prikazuje da bi kod masovne upotrebe nuklearnog naoružanja došlo do efekta nuklearne zime. Dakle, nastalo bi malo ledeno doba i tome slično.
To ne možemo znati. Masovna upotreba nuklearnog naoružanja nikad se nije dogodila i nuklearna zima je samo teorija. Teorija zasnovana na pretpostavci.
Možda bi se i dogodila. Ali, ne u sat vremena kako filmovi prikazuju, nego kroz nekoliko prvih tjedana.
No, to je zasad samo teorija. A nadajmo se da će teorija i ostati.
8. Zračenje
Kod ovoga vam nemam što puno reći. Gotovo svi bi bili ozračeni. Sad, tko u kojoj mjeri, ovisi gdje se nalazio u trenutku zla.
I tu vam ne bi pomogle nikakve tablete joda, kape od aluminijske folije i ostale idiotarije. Svi bi bili ozračeni i kroz neko vrijeme bi se manifestirali simptomi radijacijske bolesti. Ponavljam, kako kod koga, ovisno gdje je bio.
Jedino što vi vam moglo pomoći kod isijavanja zračenja je olovo. Radioaktivne čestice ne prodiru kroz olovo. To jest, alfa, beta i gama zračenje prodiru kroz sve. Ali, određena debljina olova ih može zaustaviti odnosno smanjiti im djelovanje.
9. Treći svjetski rat kao nuklearni rat
Kod ovoga je jedina pozitivna stvar da ne bi trajao dugo.
Sve bi bilo gotovo kroz kojih pola sata, sat vremena. Taman dok idioti lansiraju sve na svakoga i taman dok rakete dođu s jedne na drugu točku na Zemlji.
S obzirom da na svijetu postoji oko 20 000 bojevih glava raznih jačina, to oružje je dovoljno da uništi Zemlju. Ali, ne Zemlju kao svijet nego da doslovno uništi Zemlju kao planet, kao nebesko tijelo. Da izgleda kao da je Mars treći planet od Sunca, a ne Zemlja.
U svakom slučaju, takav rat bi u trenutku učinio da ova civilizacija prestane postojati. Velika većina stanovnika Zemlje bi vrlo brzo otišla Bogu na istinu, a ono što preživi ne bi ostalo dugo živo.
Dakle, posvemašnji kraj svijeta kakvog znamo.
Fotografija prikazuje japanski grad Nagasaki. Gornja fotografija prikazuje grad prije udara, a donja prikazuje grad nakon udara atomske bombe.
To je bio učinak atomske bombe. Današnje nuklearno naoružanje bi izazvalo najmanje nekoliko desetaka puta veće i razornije posljedice.
Povijest prava istina 