Bitka za Alamo i stvaranje američkog nacionalnog mita

Američka mitologija.

Da, dobro ste pročitali. Ali, ne mitologija američkih starosjedilaca ( inače, pravih Amerikanaca koje su bijelci potamanili ), nego mitologija SAD-a.

Da lakše dokučite o čemu je riječ, idemo ovako.

Francuska nacionalna mitologija dolazi, što iz srednjeg vijeka, što iz francuske revolucije.

Japanska mitologija se zasniva na kultu Mikada, cara.

Ruska mitologija se zasniva na 74 godine komunizma.

A mitologija SAD-a počiva na ( ide iznenađenje ) bitci za Alamo. Da, dobro ste pročitali. Bitci za Alamo. Ni na Deklaraciji nezavisnosti, ni na Građanskom ratu, ni na vječnom plamenu demokracije i slobode, nego na bitci za Alamo.

Bezbroj balada, nekoliko filmova, serija, na tisuće tona stripova i knjiga. Da, bitka za Alamo.

E, ovdje i sada idemo razbiti još jedan mit i to mit u vezi Alama.

U filmovima ćete vidjeti kako je skupina od 183 junaka došla u utvrdu Alamo, inače staru franjevačku misiju iz 18. stoljeća, i tamo junački izginula braneći američki način života i američku legendarnu slobodu.

Bullshit!

Kakva sloboda, kakav način života, kakvi bakarači?!

U svim filmovima koje ste dosad gledali o bitci za Alamo, jedino je točno da su 183 Amerikanca junački poginula. To je točno. Tu se nema što reći. Sve ostalo je samo još jedna teška, od njih podosta u nizu, lakrdija i perverzija službene povijesti SAD-a.

U ovih nekoliko točaka idemo to sad smaknuti za vjeke vjekova.

1. Teksas

Teksas je danas jedna od 50 saveznih država SAD-a. Savezna država je postao 1845. godine i to nakon što je 9 godina bio posve nezavisna država, Republika Teksas. No, nije uvijek bio nezavisan. Naime, još 1836. godine, Teksas je bio ni manje ni više nego pokrajina Republike Meksiko. Isto kao što je danas, recimo, Slavonija pokrajina Republike Hrvatske. A Meksiko je tada bio suveren i nezavisan, prethodno izborivši svoju slobodu od Španjolske.

Kako je Teksas bio velika zemlja puna plodnih polja, tako su se i ljudi tamo počeli naseljavati, mahom dolazeći s Istočne obale SAD-a i istočno od Mississippija. Uz domaće stanovništvo, Meksikance, počeli su, dakle, dolaziti i Amerikanci. A Meksiko se nije bunio na to. Bolje da ljudi napuče tu zemlju, nego da zjapi prazna, zar ne. No, tu polako počinju nevolje.

Amerikanci su došli u Teksas i počeli, s vremenom donositi sa sobom i svoje običaje. A jedan od tih ” krasnih ” običaja je bilo i robovlasništvo. A u Meksiku je ropstvo bilo zabranjeno zakonom. No, još bi nekako Meksikanci i prešutjeli zbog robova da se nisu Amerikanci još nečeg dosjetili.

Naime, em što su počela govorkanja o otcjepljenju, počelo se dijeliti šakom i kapom. I to zemlja. Sami stanovnici Teksasa su počeli zvati sve živo da dođe tu. Osnovali su i svoju vojsku – miliciju. Nešto kao Teritorijalna Obrana. I počeli provoditi politiku ugovaranja zemlje.

Jer, tko kod bi potpisao ugovor da postane pripadnik Teksaške Vojske na dvije godine, zauzvrat bi dobio oko 2000 hektara zemlje po izboru. I, kako to već obično biva, ljudi su navalili kao blesavi u Teksas.

A Meksikanci se tome baš i nisu nešto obradovali. Jer, em što imaju svoju vojsku, em sad počinju dijeliti zemlju kao da je njihova.

I stvari sad počinju ići lošim putem.

2. Meksička reakcija

Meksikanci su prvo htjeli normalnim putem riješiti nesporazume. Ali, Teksašani za to nisu htjeli ni čuti. A kad ne ide milom, onda mora silom.

2. listopada 1835. godine, jedan odred meksičke vojske je došao do gradića Gonzalesa da razoruža miliciju. Ovi su se na to pobunili i uskoro je došlo do manje bitke u kojoj su ubijena dva meksička vojnika, a ostali su se povukli. Teksašani su izvojevali pobjedu, ni ne shvaćajući što au upravo učinili.

Saznavši za to, meksički vladar, general zbora Antonio López de Santa Anna je donio odluku da se silom povrati kontrola na cijelim Teksasom i da se kazne odgovorni.

Santa Anna možda i jest bio autokrat i tiranin. Ali, sigurno ne veći od samih Amerikanaca. A razlog zašto je započeo rat je sasvim jednostavan – posve legitimno je branio svoju domovinu. Kratko i jasno.

3. Bitka za Alamo

Bitka za Alamo je otpočela 23. veljače 1836. godine i trajala je 13 dana, do 6. ožujka.

I tu sad počinje cijela priča.

Alamo je bio utvrda u staroj franjevačkoj misiji osnovanoj 1718. godine. Utvrda, to jest samostan, se nalazio u neposrednoj blizini gradića, a danas velegrada, imena San Antonio.

Nakon što su se Meksikanci približili gradiću, cijeli garnizon teksaške vojske se sklonio u utvrdu, zajedno s dosta civila.

Suprotno uvriježenom mišljenju i suprotno onom što se vidi u filmovima, Meksikanci su ponudili pobunjenicima da odlože oružje i da u miru odu. Ovi to nisu prihvatili. Nakon toga su ponudili da civili, koji to žele, napuste utvrdu i dosta ih je napustilo. Ostalo je samo desetak civila u utvrdi i 183 branitelja.

Epilog te bitke je poznat – pred zoru je smrt došla po 183 branitelja Alama i oko 600 Meksikanaca.

4. Branitelji Alama

U službenom opisu, Alamo su branila 183 borca za slobodu i nezavisnost.

Kako da ne.

Alamo su branila 183 borca za zemlju i posjede. To je bit priče. Kakva nezavisnost je njima bila u glavi? Nikakva. Plodna zemlja je bila u pitanju. I to tuđa, dakako. Samo to. Nikakva sloboda, nezavisnost i ljubav prema domovini.

Ipak, činjenica jest da su se u utvrdi nalazila poprilično poznata imena. Poznata onda, poznata i sada.

Zapovjednik utvrde je bio pukovnik William Barret Travis. Zapovjednik dobrovoljaca je bio brigadir James Jim Bowie. Kasnije im se pridružio i jedan kongresnik iz Tenneesseeyja.

Nakon smrti, prvo u romanima i pričama, a kasnije pogotovo u filmovima i baladama, Travis i Bowie su opisivani kao sveci nebeski. No, stvarnost je sasvim drugačija.

Travis je, kao vojnik, bio besprijekoran. Marljiv, pedantan, uporan. Bio je dobar taktičar. No, u privatnom životu je bio živa koma. Žestoki kurviš i kockar, neprestano u dugovima i bankrotu, on je došao u Teksas da započne novi život. Nakon što ga je supruga ostavila, dakako.

Jim Bowie je bio sušta suprotnost od ovoga. Za prostitutke nije htio ni čuti. No, zato je bio teški alkoholičar ( dnevno je znao polokati i litru whiskeyja ) i neizlječiva svađalica. Nije bilo krčme u Teksasu u kojoj nije sudjelovao u tučnjavi ili, još gore, u dvoboju. Iako hrabar i neustrašiv, bio je poznat po nagloj naravi.

Dakle, iako su se pokazali kao odlični i hrabri borci, kao privatni ljudi su ipak bili katastrofa. Za razliku od silnih pjesama gdje ih se opisuje epitetima.

Sljedeća ličnost koja je došla u Alamo je čuveni, pukovnik po činu, David Davy Crockett.

5. David Davy Crockett

Davy Crockett, junak samih početaka Divljeg zapada i bivši kongresnik SAD-a je došao u Alamo, zajedno s dragovoljcima iz Tennesseeyja da pomogne ” braći ” Amerikancima u borbi protiv tiranije.

David Davy Crockett je došao u Alamo zajedno sa svojim suborcima iz istog razloga kao što je i razlog u prijašnjem pojašnjenju. Zemlja. Crockett je već imao podosta veliko imanje u Tennesseeyju. Ali, zašto ga ne imati još? I, Crockett je u Alamo, zapravo, došao zabunom. Jer, kad je čuo da se daje zemlja, mislio je da su čarke s Meksikom nestale i da je sve super. Naravno, kad je shvatio da borba tek počinje, bilo je prekasno i ostao je u utvrdi.

Iako je Crockett američka narodna ikona i junak mnogih balada i romana, nije baš sve o njemu izmišljeno. Kad ga danas spomenemo, odmah se sjetimo njegove kape od rakunovog krzna i duge puške. Istini za volju, Crockett nije odmah nosio tu famoznu kapu. Kapu je počeo nositi tek nekoliko godina pred smrt, vidjevši da u predstavi o njemu glumac, koji tumači njega samog, je nosio tu kapu. I želeći biti još poznatiji, počeo je nositi tu kapu.

Dok se u mladim borio protiv Indijanaca u nekoliko navrata, izvježbao se u vrlo dobrog strijelca. A ako uzmemo u obzir da su ondašnje puške bile komično neprecizne, tu mu ipak moramo skinuti kapu. A to da se goloruk borio s medvjedima i pumama su priče za djecu i neuk svijet.

U filmovima i serijama je prikazano da je Crockett poginuo u Alamu na nekoliko načina. Ili je ubijen na zidinama, ili je zarobljen i pogubljen ili je pao u borbi prsa o prsa pred kraj bitke.

Iako se povjesničari još dvoume oko toga, po iskazu dvaju svjedoka, Suzanne Dickinson, supruge satnika Almarona Dickinsona i jedne od rijetkih preživjelih, te po iskazu Bena, bivšeg roba i kuhara u meksičkoj vojsci, Davy Crockett je bitku dočekao živ, a junaštvo u bitci mu se ne može osporiti. Borio se hrabro i ranjen je bajunetom u borbi prsa o prsa, ali je bitku preživio. No, nije preživio dalje. Znajući za njegovu reputaciju, mnogi meksički časnici su zagovarali kod Santa Anne da ga se poštedi.

No, Santa Anna je zapovijedio da se zarobljenici ne uzimaju i Crockett je ipak pogubljen zajedno s još nekoliko zarobljenika.

Eto, barem neka istina dosad o njemu.

6. Zapamtite Alamo

Ovaj čuveni poklič se pripisuje Samuelu Samu Houstonu, budućem guverneru Teksasa, koji je uz taj povik porazio generala Santa Annu u bitci kod San Jacinta 21. travnja 1836. godine, računajući na Santa Anninu pretjeranu samouvjerenost.

Ovo je dijelom točno. Santa Anna je bio dobar taktičar i strateg, ali samouvjeren. Činjenica stoji da je sam sebe je nazivao i Napoleon Zapada.

Međutim, ima tu dosta toga za objasniti.

Houston je izvojevao pobjedu jer je, zapravo, naletio na ovog. I to doslovno.

Naime, nakon bitke kod Alama, Houston se više od mjesec dana povlačio pred Santa Annom. Danima je izbjegavao sukob zbog nedostatka ljudi. A onda je u povlačenju naletio na tabor Santa Anne koji je bio ispred njega. Santa Anna i Houston su, zapravo, išli cijelo vrijeme paralelno. No, meksička vojska je bila brža. Došli su na jedno polje, tu se utaborili i napravili po zapovijedi – siestu!!!

Da, to je točno. Santa Anna je zapovijedio odmor. Na sred jednog polja.

Vidjevši što i tko je pred njim, Houstonu se pružila prilika i u 18 minuta je, uz 11 mrtvih i 30 ranjenih, satrao brojniju meksičku vojsku. Uz sretnu okolnost jer ih je uhvatio na spavanju. Doslovno. Meksikanci su pretrpjeli poraz uz gubitke od oko 650 mrtvih i preko 208 ranjenih i preko 300 zarobljenih. Santa Anna je pobjegao, ali je uhvaćen, te je potpisao odricanje od Teksasa.

A sad o pokliču.

Nigdje nema apsolutno nikakvih povijesnih činjenica da je Houston to rekao. Jer, rekao je nešto drugo ” Zapamtite Goliad “.

Goliad je bio gradić u Teksasu u kojem su Meksikanci, ne baš na ponos i diku, poslije bitke kod Coleta, 27. ožujka 1836. godine, zarobili i pobili oko 430 teksaških vojnika. Uključujući i američkog zapovjednika, ne baš uspješnog, brigadira Fannina.

Zbog toga su Amerikanci postupali gotovo isto s Meksikancima.

Ipak, nakon bitke kod San Jacinta, Santa Anna je pobjegao, ali je zarobljen i u zamjenu za svoj vlastiti život, potpisao je odricanje od Teksasa. Ne baš časno od njega.

Dakako, samo 9 godina kasnije, opet se vodio rat između Teksasa i Meksika. Teksas je uvršten u saveznu državu SAD-a, a Meksiko je konačno odstupio.

7. Američki mit i raščlamba

Razlog iz kojeg je Alamo američki mit je ovaj. I vjerujte u ono što ćete sad pročitati i razmislite malo o tome.

Da se nije dogodila bitka za Alamo i da Teksas nije uspio se pripojiti SAD-u, velika je vjerojatnost da današnje Sjedinjene Američke Države ne bi postojale. Barem ne u ovakvom obliku. Sad se pitate zašto i kako. Pa, lijepo. Kad sagledate ove podatke, znat ćete.

Napredovanje na zapad bi bilo onemogućeno barem sljedećih 35-40 godina. Poradi toga, SAD se ne bi toliko uspio razviti. Niti ekonomski, niti politički. Vrlo je velika vjerojatnost da tada ne bi ni došlo do Građanskog rata između Sjevera i Juga. A ako bi nekako i došlo, vrlo vjerojatno bi pobijedio Jug, jer Sjever ne bi imao toliko razvijenu industriju. Nakon toga, Amerikanci se ne bi uključili u rat na Kubi i na Filipinima pred kraj 19. stoljeća. I kad toga nema, nema ni posjeda na Tihom oceanu. Kad bi izbio Prvi svjetski rat, Amerikanci se ne bi uključili, jer ne bi imali resursa za to. Nema Amerika, nema dostave silama Antante i Središnje Sile bi pobijedile u Prvom svjetskom ratu. Nakon toga nema Versailleskog sporazuma, pa nema niti Drugog svjetskog rata. I, jednostavnom matematikom i logikom, SAD ne bi bile svjetska supersila kakva su danas.

Nažalost.

Stoga, pogotovo u ovom slučaju, s pravom se može reći da bi bilo najbolje da se Alamo nije ni dogodio. Ne zbog preko 700 ljudi koji su tamo poginuli, već zbog milijuna i milijuna ubijenih i koji će tek biti ubijeni od strane ” Ujaka Sama ” a sve u ime demokracije.

Bljuv, bljuc.

Fotografija prikazuje jedan i nizu umjetničkih prikaza bitke za Alamo. Na ovoj slici ovdje se vidi čuveni Davy Crockett kako se bori na zidinama utvrde.