Prije nego počnete čitati priču, zamolio bih vas da ju pročitate s razumijevanjem i da ju shvatite sa svjetovne strane smisla onog što je napisano. I da ne sudite po osjećaju već po razumu.
A, ako me netko bude ipak htio spaliti, samo da poručim da se ne mora mučiti, jer su drva već nacijepana 😂😂😂
U mnogo knjiga i zapisa je DOKAZANO da je Isus Krist bio uistinu povijesna osoba. Najviše dokaza o Isusu ima u Bibliji. Čista logika. Ali, idemo uzeti u obzir pretpostavku da Biblije nema. Da je nikad nije bilo. I opet biste na sve strane nalazili dokaze o njemu. Iz čisto povijesne perspektive.
Imate o tome u rimskim spisima. U Tacitovim spisima ima toga podosta ( a Tacit je bio jedan od najvećih povjesničara antike ). Onda imate u židovskim spisima. Josip Flavije uvelike piše o njemu.
Dugo vremena se smatralo da ni Poncije Pilat nije postojao. I to sve dok nije početkom ’60-ih godina prošlog stoljeća pronađen spomenik koji je podignut u čast caru Tiberiju. A podignuo ga je sam Pilat!
Uostalom, čista logika kaže da se sigurno ne bi već 2000 godina po cijelom svijetu pričalo o nekom tipu, a da on nije nikada ni postojao.
No, ovdje i sada idemo o nečemu drugom pričati.
Izostavit ćemo sve u vezi Isusa što ima veze s Bogom i njegovim poslanjem. Ovdje nećemo pričati o tome kako je on bio Sin Božji, kako je raspet da bi otkupio grijehe svijeta i tako dalje i tako bliže. To nas ovdje nimalo ne zanima. To ostavljem teolozima i kleru.
Ovdje i sada idemo pričati o jednoj stvari o kojoj se jako malo zna, a svi su čuli za to.
Ovdje ćemo dokučiti, sa svjetovne strane, zašto je Isus ubijen.
Ne zanima nas ni gdje, ni kada, ni kako, ni zašto ( u pogledu da se ostvare proročanstva o njemu ). Ne. To nas nimalo ne zanima.
Sad idemo o tome zašto je ubijen s posve ljudske, svjetovne strane. I držimo se strogo znanosti. Bez ikakvih uplitanja neke božanske sile ili nekih nadprirodnih pojava.
Čisto znanstveno.
U vrijeme Isusova rođenja, gotovo cijela Europa, Bliski istok i cijela sjeverna Afrika je bila pod vlašću moćnog Rimskog Carstva. Sve je bilo njihovo. I Rimljani, kao takvi, su oštro vladali pokorenim zemljama.
Svaka od provincija je imala upravitelja, guvernera.
Guverner je uvijek i ama baš uvijek bio građanin Rima ( logično ) i bio je vojno lice ( visoki vojni časnik ).
Iako je u svim drugim provincijama bilo donekle OK, u jednoj nije bilo OK. Ime te provincije je Judeja. Dio današnjeg Izraela. Judeja je bila fascinantna po tome što je to bila jedina provincija u kojoj je domicilno stanovništvo bilo monoteističko. Dakle, vjerovali su u samo jednog boga.
Rimljani, mnogobošci, su kao takvi imali mnogo neslaganja s njima. Uostalom, nameću veliki porez i vladaju tiranijom.
Otprilike 5. godine stare ere, na svijet dolazi jedno dijete. Ništa posebno. Djeca se rađaju stalno.
Nekih 30-ak godina poslije, to dijete postaje odrastao i zreo čovjek i izaziva pravi BUM među tadašnjim stanovnicima Judeje.
Jedan mladi rabin dolazi među ljude i počinje pričati.
Za početak, shvatite dobro ovu rečenicu iznad i koju ću sad dijelom opet napisati: DOLAZI MEĐU LJUDE. Rabini tada nisu dolazili među ljude i nisu pričali. Ljudi su dolazili k njima i oni bi im čitali iz Tore.
Kao i diljem svijeta tadašnjeg, običan puk je bio nepismen. Pismo su poznavali samo učeni ljudi. A to su bili vladari, tu i tamo neki plemić, eventualno možda neki veliki trgovac, te svećenici. I to je ostalo kao pravilo sljedećih 1700 godina.
Idemo dalje.
Dakle, taj mladi rabin dolazi među ljude i počinje pričati i naučavati ih. Ljudi ga rado slušaju. On im govori u prispodobama. Priča tako da ga i najneobrazovaniji mogu razumjeti.
I taj Isus čini tada grijeh. On se druži sa svakime. I to doslovno sa svakim. S vojnicima, carinicima, prostitutkama, lopovima, seljacima, građanima, djecom ( djeca su onda bila isto u potlačenom društvenom položaju, zajedno sa ženama )…
Ali se ne druži s vlastelom tadašnjom.
I to je taj grijeh.
U to vrijeme su kod Židova postojale dvije visoke, takoreći, stranke u kleru koje su djelovale zajedno.
Jedni su se zvali farizeji, a drugi saduceji.
Farizeji su bili svećenici. I to ne bilo kakvi, nego visoki svećenici. Oni su bili Bog i batina što se tiče naučavanja o Bogu.
Saduceji su bili oni koji su kod naroda stvarali profit. I to dobar. Oni su se brinuli za novac i s tim su novcem ( a sve u ime Boga i za potrebe Hrama ) žestoko manipulirali. Na položaje su stavljali svoje rođake i prijatelje, neovisno o njihovoj sposobnosti.
Dakle, nepotizam na najjače. Slično kao i danas što se događa.
Opet, farizeji su bili ujedno i svećenici i židovski glavari. Oni su vedrili i oblačili po pitanju službene vjere. Za primjer, rimokatolici za crkvene odluke imaju Papu, dok su ovi imali farizeje.
No, ovi su otišli ne jedan korak dalje, nego jedan kilometar dalje.
Izmišljali su i donosili vjerske zakone kako se tko od njih sjetio. Primjerice, samo za svetkovanje Šabata su donijeli preko 100 zakona. Dakle, preko 100 propisa samo za jedan neradni dan u tjednu. Za ostalo da se i ne govori.
Obući se ovako za ovo, moraš ići tamo zbog ovoga ili onoga, moraš dati novac za hram ( poznato nešto, ha ), raditi to i to zbog toga i toga i tako unedogled.
K tome, još jedna stvar.
Oni su propisali i pravilo tko se s kime smije družiti. I to jer im je to rekao Bog i jer im to nalaže Mojsijev zakon. Usput rečeno, u Tori nigdje nećete naići da piše ili da je Mojsije rekao tko se s kim smije družiti ( osim u slučaju bolesti kao što je guba itd. ).
U niti jednom stihu Starog Zavjeta to nećete pronaći. Ali, ovi su izmislili svoje i toga su se držali kao pijan plota. Naravno, usput izmišljajući nova pravila, tj. Zakone.
Ne moram niti spomenuti da su uživali ogroman ugled u cijelom društvu.
I tada dolazi taj mladi rabin koji govori posve mimo tih farizejskih pravila i ljudima govori ono što uistinu piše u Tori, plus što govori o jednom novom duhovnom svijetu i poučava ljude osnovnim ljudskim vrlinama. Ali, na jedan posve drugačiji način. Drugačiji od bilo čega dotad.
Slobodno govoreći današnjim riječima, Isus Krist je bio hippi onoga vremena. Dokaz za to imamo u samom njegovom učenju u kojem je promovirao ljubav prema svakom čovjeku. Nikakvo nasilje, nikakva odmazda. Samo ljubav, dobročinstvo, milosrđe i razumijevanje. Da je Isus kojim slučajem živio prije 50 godina, u život se kladim da bi podržao svevremensku parolu svih hippija ” Make love, not war ( vodite ljubav, ne rat ). Odbacio je sve norme i sva nepotrebna pravila. Bio je liberalan u svojem poučavanju. I to posve liberalan. Pričao je s ljudima, ispitivao ih. Oni su ispitivali njega. Družio se s njima. Bio je društven. Veseljak. Išao je po gostionicama, krčmama, bio među ljudima općenito. Volio je sve ljude. Nebitno o rasi, vjeri, nacionalnosti ( dakle, borac protiv rasizma ). Da vas još više približim tadašnjem svijetu, idem napisati sljedeće. Koliko je Isus bio popularan među ljudima tada, možemo si predočiti ovako: svako u svojem društvu ima nekog prijatelja ili prijateljicu koji su pokretači zabave. Unesu veselje i zabavu uvijek. Nasmijavaju ljude, pričaju viceve, pomognu kad god i kako god mogu. Dobričine od ljudi. Ne bi te prevarili i uvijek su tu za tebe ako mogu.
E, to je bio Isus u očima njegovih suvremenika i sljedbenika. Išao je na zabave, usput rečeno ( svadba u Kani ). I tu sad polako počinju skandali.
Primjerice, veća vjerojatnost je da sada dobijete pet puta zaredom najveći dobitak na lutriji nego da onda vidite farizeja na svadbi kod nekoga.
Nezamislivo.
I polako, najobičniji puk sve više dolazi k Isusu i druži se s njime. I farizeji i saduceji počinju gubiti na važnosti. Političkim riječnikom, pada im rejting. I to treba nekako spriječiti.
Jer, ako ljudi prestanu slušati njih, ode im lagodan život i uživanje na tuđoj grbači.
Uz to sve, Isus je javno govorio narodu da ne budu poput farizeja. Da ne budu licemjeri.
Farizeji su pred svima glumili velike vjernike i radili svo bogoslužje u hramu samo da se njih vidi kako to oni rade. Da običan puk vidi kako su oni, kao, pobožni, kako daju milodare, kako propovijedaju… I to je sve bila jedna velika farsa.
A kad je Isus izbacio trgovce i bankare iz hrama, a samim time saduceje ostavio bez šuške za taj dan, kotač odluke za njegovo uklanjanje se počeo okretati nezaustavljivo.
I bilo je neminovno da se Isusa mora ukloniti. Morali su ga se riješiti da bi oni mogli nastaviti lagodno živjeti. I počela se kovati urota protiv Isusa.
A kako ga nisu mogli nikako optužiti da govori protiv njih i njihovog licemjernog nauka ( a time bi samo sebe razotkrili ), posegnuli su za onim najnižim strastima kod svakog čovjeka. A to je pitanje vjere.
Jer, nebitno u što bilo tko vjeruje ili ne, po pitanju te vjere ili nevjerovanja postaje osjetljiv.
A tako je bilo i s Isusom.
Optužili su ga za bogohuljenje, organizirali na brzinu namješteno suđenje i na kraju su stvar dovršili Rimljani.
Kratko i jasno.
Evo, ovo je jedan laički prikaz zašto je Isus Krist bio ubijen poradi svjetovnih razloga.
Nadam se da ovime nisam nikoga uvrijedio i da ćete shvatiti napisano.
Fotografija prikazuje umjetnički prikaz Isusa Krista ( scena iz filma Pasija ).
Povijest prava istina 